Kozaračko kolo

PREUZETO SA: KRAJIŠKI KUTAK

KOZARAČKO KOLO

Kozaračko (ili kozarsko) kolo je narodno kolo, koje je nastalo u selima na obroncima planine Kozare, po čemu je i dobilo ime.
Često se - u drugim, od Kozare udaljenijim krajevima, pa i u govoru mnogih Kozarčana - naziva i kozaračko kolo.
Postoji muško momačko kolo, kao i žensko djevojačko, gdje su u kolu i muškarci i žene.
Kozaračko kolo se prenosilo širom zemlje i prolagođavalo datoj sredini.

Istorijat

Od davnina čim bi se skupila mladež u selima Potkozarja i na Kozari, naročito nedjeljom, praznikom, na svadbama, slavama i zborovima, počela bi pjesma i hvatalo se kolo.
Ovo kolo se zvalo narodno kolo, a često su ga "od milošte" Knežopoljci zvali i knešpoljsko kolo.
U toku NOR-a partizani sa Kozare, odlazeći u druge krajeve Jugoslavije, igrali su ovo zaista lijepo narodno kolo.

Prvi zapisi

Još 1922. godine o tom narodnom kolu iz Potkozarja zapisano je sljedeće:

''Igra se i pjeva po Knešpolju bez svirača ili tamburaša, i to ritmički uz pjesmu. U kolu sastavljena mladež uhvati se za ruke ispod pasa, okreće se kratkim koracima i naizmjenično po grupama pjeva u osmercu i desetercu neku lirsku narodnu ili drugu pjesmu.
Tom prilikom izgovaraju svaki stih na slogove.
Tako jedna grupa otpjeva jedan stih, zatim to isto otpjeva draga grupa iz istog kola.
Svaka pjesma počinje sa:

''Oj, đevojko, dragaj dušo moja''

Po ovome se nastavlja drugi i treći stih, npr.:

''Men je ćaća kupio dukata, pa se viju oko moga vrata''

Knežpoljska pjesma prije Drugog svjetskog rata je "meraklijska".
Ona odzvanja radošću, nemirom, i zna biti zadirljiva i izazivačka. Npr.:

Čitluk selo, a Strigova dola,
Tu je mene zaticala zora.

Oj đevojko, dragaj dušo moja!
Oj đevojko, milo janje moje!

U mog ćaće četiri su sina,
A ja sam mu pusta bećarina.

Oj đevojko, dragaj dušo moja!
Oj đevojko, milo janje moje!

NOR - Širenje po Jugoslaviji

Gdje god su dolazili Krajišnici sa Kozare, narod je prihvatao odmah njihovo lijepo kolo i zvao ga kozaračko kolo.
Ubrzo je kozaračko kolo postalo omiljeno kod svih naroda i narodnosti u bivšoj Jugoslaviji.

Pjesma o NOB-u se veoma brzo prenosila i širila.
Pri pokretima jedinica u nove krajeve dolaze i nove pjesme.
Tako je i Kozaračko kolo došlo u sve krajeve bivše Jugoslavije.

Igranje kola

Kozaračko kolo se igra na lijevu stranu, sa rukama u prepletu. Tri pjevača "prvače", a tri "polažu".

Narodno kolo se drži ujedno u velikom krugu.
Onaj koji započinje pjesmu u kolu na jednoj strani ima dvojicu koji mu pomažu, a ostali ga prate na njegovoj strani, dok druga strana kola ćuti. Oni koji vode zatalasaju kolo svom snagom prema drugoj strani i pjevajući opet vrate kolo na staro mjesto.
Čim on završi pjevanje, onda to isto pjevanje započinje jedan, na drugoj strani, a dva ga pomažu i ostali ga prate na toj strani, dok suprotna strana kola ćuti.
Onaj koji vodi pjesmu svom snagom zatalasa kolo prema drugoj strani koja je prije pjevala i dok ispjeva pjesmu kolo povrati odakle je ono pošlo.

Pjevanje

Oj, đevojko, dragaj dušo moja! Oj, đevojko, milo janje moje!

U prošlosti iza svakog stiha bio je obavezan refren, pripjev:

''Oj, đevojko, dragaj dušo moja! Oj, đevojko, milo janje moje!'',

dok danas to više nije strogo pravilo.

Refren tradicionalne knešpoljske pjesme je ritmički opravdan, ali je i predah da onaj što prvači smisli novi stih.
I tako su se među već poznatim stihovima nizali novi.
Redosljed stihova bio je stvar onih koji prvače, ali pravilo je uvijek bilo: distih pa refren.

PREUZETO SA: KRAJIŠKI KUTAK

Filozofija kozaračkog kola

Kozaračko kolo i pjesma je sastavni dio života u ovim krajevima.
Narod svoje težnje iskazuje pjesmom u kozaračkom kolu.
Kozarčani su oduvijek izražavali kolom i pjesmom svoje jedinstvo.
To je pjesma ponosa i energije, pjesma optimizma.

''Nešto čiča zgunjguro u gunju, pištoljinu ko božiju munju''

Pjesma iz duše naroda

Ova poezija je bogata po stilsko izražajnim sredstvima.
Stil je prilagođen vremenu i ulozi pjesme.
Tako naš narod svojom pjesmom najsnažnije izražava svoju bogatu dušu.
On pjesmom uspavljuje čedo, prikraćuje duge dane čobanskog života, daje izražaja neodređenoj čežnji srca, osvježuje ritam srpova, uklanja umor iz razigranog kola, prati zaručnicu u novi dom i pokojnika u grob.
Pjesma se rađa i razvija na selu, polju, brdu, domu, kod pojedinaca i skupine.
Pjesmu stvara pojedinac, a zajednica određuje njenu vrijednost, skraćuje je i produžuje joj vijek.

Udvaranje u kolu

Ovo jednostavno igranje u narodnom kolu Potkozarja i Kozare nije bez draži i zanimljivosti.
Ovakom igranju vragolasti knežopoljski momci, kad malo življe zaigraju, praveći pri tome razne figure, znaju da pomjere svoje ruke od pasa ka curinim grudima i da pritiskom na zategnuto jeleče osjete vrelinu svoje krvi i zrelost koja ih opija i snaži.

Zakonitosti kola

Narodno kolo naroda Potkozarja i Kozare imalo je svoje stroge zakonitosti.
Ako se momak uhvati u kolo kod djevojke, a ona se pusti i ode, to je bila najveća sramota.
Ako neko u kolu presiječe djevojku od momka, dolazilo je do svađa i tuča.
Ako se momak uhvati i djevojka se pusti, to je uvreda za momka.

Mi smo braća, mi smo i drugovi, Mi smo braća, mi smo i drugovi,
Oj, đevojko, dragaj dušo moja! Oj, đevojko, milo janje moje!

PREUZETO SA: KRAJIŠKI KUTAK

Kozarčani o svome kolu

Godine 1978. Kozarčani su o svom kolu zapisali ovako:

''Trojica-četvorica zagrle se objeručke i otpočinju pjevanje.
Prvo počinje polako i onda raste iz nabreklih žila; slijeva se u jedno.
Pretvorilo se u razgovjetnu, u visoko zavitlanu pjesmu, koju pri predahu jednih odmah produžuju drugi, pa se čini kao da zvoni samo neprekidnost.
I tako prepletene ruke neodoljivog kola.
U kolo ulaze djevojke i momci i ono se zavije i vilovito kreće, koraci se usitnjuju i gotovo ostaju u mjestu, i opet vilovito krenu naprijed.
Igrač nije u kolo uhvaćen, nego upleten, on se ne drži za ruke sa onom dvojicom do sebe, nego njih dvojica spajaju ruke preko njega, jedan preko miške, drugi ispod pazuha, i tako redom u toj šesterostrukoj sprezi gibaju i plove svako slobodnim pokretom.
Tako u tom jednom krvotoku okreću se ljudska tijela na zapjev svojih kolovođa.
Izvijaju se svi pokreti i glasovi, igra muško i žensko.
Nekoliko djevojaka sučelice kolovođama zapjevaju.
Nastaje natpjevanje jednih i drugih.
Jednoj i drugoj strani svaki put se učini da je nadmašila pa zahukta kolo, ono se s vriskom i topotom izuvija uvis i ustranu, okrzne se pa se i gurne sa susjednim...''.

Kozaračko kolo danas

Danas u kozaračkom kolu jedan prvači a svi igrači u kolu polažu.
Sve pjesme koje se pjevaju uz kolo, pjevaju se u distihu.

''Kozara je lijepa i zelena,
Al' je našom krvi zalivena.
I posuta kostima boraca,
A najviše mladi' Knešpoljaca.
Oj, Kozaro, divno opjevana,
U najtežem času nasmijana''

PREUZETO SA: KRAJIŠKI KUTAK