Najlepse pesme

Poslednja pesma

Sve sto sam kazala, sve sto sam ucinila
sve sto ucinismo, zapravo,
ne misleci da je kretnja tek privid neceg mnogo veceg,
evo vraca se stostruko, mnogoglavo:
sve citiraju te noci u kojima nisi hteo progovoriti
sve velike zime i njene smesne gordosti,
evo banalnih monologa, dolaze po svoje.

Bolje bi bilo da smo pili do jutra, moja trezna ljubavi,
da smo cupali tudje cvece koje pozelismo u vazi,
umesto pedantnog odgajanja vrta.

Sve biljke koje posadismo rastu izmedju nas
kao strasni suncokret, secas ga se, kojim smo plasili tudje macke.
Bolje da smo imali svoje macke, moja cista ljubavi,
macke koje bi ostavljale svoj dlakavi trag, svoje mirise.

Bolje da smo pustili korov do ponora
jer evo cistina je i sve je tako savrseno glatko
I ti strcis i ja strcim, moja ljubavi.

Bolje da smo se sakrili u trave, u koprive, u grmlje,
previsoki smo za pod koji uglacasmo.
Evo nas na ravom polju dok su gromovi,
i sad vec istice vreme za tvoje precutane poljubce,
Vec je neko ruzno gnezdo na njima, moja uzdrzana ljubavi.

Toliko dugo si bio bez slabosti da sam ti poverovala,
svi kocijasi obukli su se u crno i cekaju da me povezu.

Sve stvari koje toliko volis, moja smesna ljubavi,
razbijacu lagano usput, poklanjajuci je neradnicima
Davacu ih losim ljubavnicima, davacu ih prevarantima.

Sve vazne stvari, tako pazljivo birane
prodavacu ih u bescenje na periferijskim pijacama.
Desavace se da ih izgubim, moja odgovorna ljubavi,
i ti ces osetiti bljutavost u dnu usana, odjednom
snaci ce te nesto poput mrznje dok budes okopavao vrt.

Nesto poput besa, moja nemocna ljubavi.

Sve tamne stvari govorice ti o mome sjaju
a ti nisi covek koji bi zbog toga polomio tanane stvari
Pa ces se tako dugo muciti
Premda to nije najgore sto ti ja zelim, moja jadna ljubavi.

Strela koju ti saljem odavde gde vise nisi pozar i krv i dzelat,
Ljubav koju ti saljem prepuna je noktiju i oruzja i demona,
Zuta ubistva i djavolje sluzbe da te snadju,
jer ja sam uranjala usta u pregib tvojih kolena

Toliko puta mogoh pregristi tvoj vrat, sad je kasno
jer ja sam kucala kao pljosnato srce duboko u tvojoj cipeli.
Na plazi na kojoj si u groznici spavao
mrzela sam sve senke, talase i decu koja vriste.
Toliko puta pomislih da si umro u snu, moja tiha ljubavi.

I svaki put umrla bih sa tobom, a ti bi preziveo.
Secas se kako sam sklapala oci kad si bio blizu
Nije vazno sto smesno hodam po snegu, po pesku
Postojala je harmonija u mome telu, naucena na tebe
i nacin na koji sam postajala lepa, razbijajuci ogledala.

Kako ce me divno sada ljubiti svi koji me ne poznaju.
Ubijacemo te svaki put kada spojimo tela
i ti ces osetiti dok budes zalivao vrt
kako sam podatna i sliska, kako me nema
kako je sve drugacije bez mojih lekovitih ludosti.

Ali je malo i to sto ti saljem odavde gde te vise nema
Uzalud da otresas moj obraz sa svog ramena
jer ti si tako siguran u svoj crno-beli um
da cu mozda i poverovati u tvoj spokoj, moja
nespokojna ljubavi.

Jer ti si mozda sposoban da zaboravis krik u mraku.
Knjige bez poretka sve govore o tebi
Bolje bi bilo, zaista, da smo pili do jutra,
da nismo provetravali
da smo imali i psa i macku i hrcka
da smo se umeli ljubiti po danu i u nevreme
jer evo strasni poziv i jeka dolaze
i gavrani i sve gadne velike ptice kojih se plasim
i mrak u kome ne umem sama bez tebe da zaspim.

Cujes li i ti te zvuke nocne dzungle
Sanjas li grozne insekte, moja tuzna ljubavi?
Toliko ruznog o tebi sam rekla svim ljudima
da vec osecam potrebu da te odbranim.
Zato kazem: postoji slika na kojoj su tvoje oci vrlo tople
I jos nesto: covek koji voli da ide u cirkus mora biti da nije bas toliko los.

Jelena Langold

Una

Prvi put ko djecak ugledah te Una u svom sjaju,
grlila si me svojim rukama i milovala tvojom kosom
cak i kad sam po tebi lagjario zivahan
zeleci da te ukrotim i savladam.

Ko momak s curom setah pored mlinova tvojih
sto ljeti na tebi veselo kloparaju
a zimi zalegjeni od tvog daha miruju.

Ko covjek sa zenom divanih na telu tvom
oboje radujuci se postojanju i zivotu
a bila si mi prva i zadnja ljuba.

Ko starac s unucima hodah kraj obala tvojih
uceci ih da te vole ko sto sam ja
da ih volis ko sto samo ti znas.

Bezbroj puta stajah i gledah te
zamishljen i izgubljen u tebi
i bezbroj puta se uvjerio da
Znam te, a ne znam te,
mrzim te, al ipak volim te.

Jer ti si vjecna
a mi dolazima i odlazimo
sa shapatom vjetra.
Preljepa si o Uno
s tvojim vitkim tjelom
vijugavim ko u zmije
uvjek mladim i podatnim.
Blistas u svojoj bistrini
plavo zelenim slapovima, sedrama
i opasno tamnim dubinama.

Znas o rijeko sve moje tuge,
vidjela si i moje prve ljubavne suze,
citav moj zivot pred tobom je bio.
Sve sto je doshlo je proslo,
a ostala si ti vjecno vjerna,
tajanstvena i uvjek mlada.
Uvjek moja i svacija,
A zapravo uvjek samo svoja i nicija.
Nek mi grob bude na onom humku
sto s visine gleda Uno ne te
Da te cujem kako hucis
i onda kad ne budem vise znao za se.

Ostaces Una vjekovima teci
u svoj svojoj bezvremenoj lejpoti
nikad ne ukrocena
i bas zbog toga nepreboljena.

hvala

Hvala na pjesmama

hvala na divnim pesmama!