Između Korane i Mrežnice

Između Korane i Mrežnice

Područje između rijeka Korane i Mrežnice izuzetno je zanimljivo, ne samo arheološki, već i zbog svoje prirodne ljepote. Zbog svojih divljih i netaknutih pejzaža te kulturnih znamenitosti ovaj dio Korduna ima predispozicije da se razvije u perspektivno turističko područje, a to bi mu pomoglo da se i demografski obnovi

Područje između Korane i Mrežnice svojim većim dijelom pripada općini Barilović, nekada istočnom dijelu općine Duga Resa. I jedna i druga rijeka u svojem srednjem toku protječu kroz krašku visoravan slunjske ploče. Ove dvije rijeke teku usporedno u dužini od gotovo 40 kilometara, na udaljenosti od petnaestak kilometara (ponegdje čak i manje). U ovom kratkom članku osvrnut ću se na predjele koji pripadaju današnjim općinama Barilović i Generalski Stol. Izvorište Mrežnice podosta se udaljava od toka rijeke Korane koja prije Slunja teče od istoka prema zapadu, a tek nakon Slunja od juga na sjever. Stoga ću taj dio, koji je uostalom vrlo teško pristupačan (izvor Mrežnice) i iz kojega je iseljeno sve stanovništvo još davne 1965. zbog gradnje vojnog poligona Slunj, ostaviti po strani.

PREUZETO SA: KRAJIŠKI KUTAK

Kordunski burgovi

Kada se cestom koja iz Karlovca vodi prema Slunju skrene nakon mosta na Mrežnici, kod Turnja prema Bariloviću dolazi se u jedan od najljepših predjela Korduna. Mnogi su u dvojbi da li to područje uopće pripada Kordunu, smatrajući pravim Kordunom samo krajeve s lijeve strane Korane, ali budući da se i povijesno i zemljopisno ovaj kraj ne razlikuje od onih na lijevoj obali, trebalo bi krajeve sve do rijeke Mrežnice uvrstiti u Kordun. Odmah nakon izlaska iz Karlovca dolazi se u Belaj gdje je nekada stajao značajan grad. Danas od grada nije ostao ni kamen na kamenu, budući da je na tom mjestu sada kamenolom. Na istom mjestu i u željezno je doba stajala utvrda koja je najvjerojatnije pripadala plemenu Kolapijana. Ispod grada stanuje gospodin Ante Povelić koji se sjeća kako je grad stajao na visokoj glavici iznad ceste, te priča o nalazima s ove utvrde koje još i danas nalazi obrađujući vinograd. Pokazao mi je ćup s burga te jednu staklenu čašu na kojoj je stajala oznaka "Made in Germany", a za koju je mislio da je iz srednjeg vijeka. Povelić mi je ispričao da su za vrijeme Drugog svjetskog rata na burgu bili smješteni Nijemci i ustaše, pa je vrlo vjerojatno da čaša potječe iz tog doba.

Grad se spominje već u XV. stoljeću. Vlasnici su mu tada bili plemići Tomašići. Zbog turskih upada u ove krajeve, crteži koje su načinili autori u 17. stoljeću (M. Stier i G. Pieroni) prikazuju ruševine grada. Ipak, nakon velikog rata između 1699. i 1683. Belaj je preuzela Vojna krajina i držala ga do 1834, kada je zaključeno da utvrdu treba porušiti. Grad je tada srušen "do temelja", kako navodi Lopašić, te od njega nad zemljom nije ostalo mnogo. Ipak, nakon Drugog svjetskog rata na burgu su arheolozi poduzeli iskopavanja (više zbog interesa za naselje iz željeznog doba nego za sami burg), a potom je lokalitet prepušten devastaciji.

PREUZETO SA: KRAJIŠKI KUTAK

Rimski kamenolomi

U nedalekom Gornjem Velemeriću nalazi se na vrhu brda Martinščak kapelica svetog Martina, koja se spominje u popisima iz 1334. U dvadesetom stoljeću (1937.) kapelica je znatno renovirana te je izgubila stari izgled. Ovo brdo (346 metara nadmorske visine) jedno je od najomiljenijih izletišta karlovačkih planinara. Pristup je zgodan i od Gornjeg Velemerića i od Ladvenjaka. U blizini sela Donji Velemerić, na južnoj strani brda Martinščaka, u srednjem i ranom novom vijeku nalazio se burg Velemerić za koji ne znamo gdje je točno stajao. Od njega je ostala sačuvana samo jedna grafika iz 17. stoljeća.

Nešto južnije dolazi se u Barilović, administrativno i gospodarsko središte ovoga kraja. Burg Barilović je bio dobro uščuvan do Drugog svjetskog rata, kada je stradao u požaru. Od tada je dosta propao, ali su ga u zadnje vrijeme restauratori i konzervatori počeli obnavljati. Na oštrom kamenitom brijegu nad Koranom on je služio kao središte kapetanije za vrijeme Vojne krajine, a bila su mu potčinjena vojvodstva Budački, Klokoč, Skrad i Perjasica. Nakon ukinuća Vojne krajine služio je kao općinski ured i škola. Most preko Korane iz Barilovića vodi u pravoslavna sela Mali i Veliki Kozinac, Kosijersko selo i Donji Skrad. U brdima između Korane i Mrežnice, u selu Barilovićki Leskovac nalazi se barokna župna crkva svetog Josipa građena 1785. u krajiškom stilu (vrlo jednostavno, strogih, pravilnih oblika i kontura). U Carevom selu, koje se nalazi između Barilovića i Leskovca, sačuvano je nekoliko starih drvenih kuća, a u obližnjem Cerovcu Barilovićkom nalazi se također župna crkva Presvetog Trojstva iz 1843. Uz glavnu cestu, u blizini Siče, nalazi se nekoliko rimskih kamenoloma u kojima su izrađivani sarkofazi. Slična je situacija i u susjednoj općini Krnjak, gdje također postoji nekoliko kamenoloma u kojima su izrađivani sarkofazi u vrijeme rimske uprave u Panoniji (3. st.).

PREUZETO SA: KRAJIŠKI KUTAK

Pravoslavne crkve

Na najjužnijem dijelu općine Barilović, na brdu Gradina (Perjasička kosa) stajao je grad Poloj. Stariji stanovnici se sjećaju da je na vrh vodio put. Danas je put zarastao, a od gradine su ostali tek ostaci koji se ne vide sa ceste koja vodi od Perjasice prema Primišlju (strašan makadam!). Pokušavajući doći na vrh i probijajući se kroz šikaru naišao sam na šumare koji su me upozorili na vukove i medvjede u šumama oko Poloja i Perjasice. U Srednjem Poloju stoji pravoslavna crkva Uspenja Bogorodice iz 1802. u strašnom stanju. U nedalekoj Perjasici, uz cestu koja vodi iz Perjasice u Generalski Stol, stoji pravoslavna parohijalna crkva svetog Arhanđela Mihajla i Gavrila, koja je razorena u Drugom svjetskom ratu. Zanimljiv je natpis nad ulazom u crkvu koji je pisan starim ćiriličnim pismom. Još od vremena Drugog svjetskog rata stoje dijelovi kape zvonika s križem koji prijete da će se svakog časa urušiti. Na svetog Iliju (2. kolovoza) svake godine kod ruševina crkve održava se proštenje. Graditeljski najvredniji spomenik ipak je crkva svetog Jurja u Mateškom selu koja potječe iz 12. stoljeća. Njezin bazični dio izrađen je od ostataka 29 rimskih sarkofaga. To je ujedno jedina sakralna građevina koja je preživjela turska razaranja u 16. i 17. stoljeću. Restauratori i konzervatori su je uredili u zadnjih nekoliko godina, a ispred nje se nalaze mnogobrojne rimske spolije (dijelovi sarkofaga i natpisa). U Mrežničkom Brestu nalazi se župna crkva svetog Mihovila Arkanđela iz 1892, u čiju župu pripada i sveti Juraj u Mateškom selu. Krajevi između Mrežnice i Korane izuzetno su zanimljivi ne samo arheološki, već i zbog svoje prirodne ljepote. Na mnogim mjestima lagan je pristup rijekama te su stoga tijekom ljetnih mjeseci one interesantne za turiste. Zbog svojih divljih i netaknutih pejzaža te kulturnih znamenitosti ovaj dio Korduna ima predispozicije da se razvije u perspektivno turističko područje, a to bi mu pomoglo da se i demografski obnovi.

*Prenijeto sa stranica SKD Prosvjeta

PREUZETO SA: KRAJIŠKI KUTAK